Srednjovjekovne utvrde
Duž kanjona rijeka Krke i Čikole, pa i u samom gradu Drnišu, nalaze se ostaci više veličanstvenih tvrđava/gradina. Iako su neke i starije, sve se smatraju dijelom srednjovjekovnog sustava obrane koji su izgradile i posjedovale hrvatske velikaške obitelji Nelipić, Šubić i druge. Od 1322. godine obitelj Nelipić izborila je dominaciju na drniškom, kninskom i cetinskom prostoru, držeći tako i brojne posjede duž lijeve obale Krke. Sustav srednjovjekovnih utvrda utvrda Ključica, Kamičak, Bogočin, Nečven i Trošenj smatra se jednom od najvećih i najznačajnijih povijesnih obrambenih struktura u Hrvatskoj. Posjetiteljima je za obilazak dostupna utvrda Gradina iznad grada Drniša, a u izuzetnom pogledu na utvrdu Ključica moguće je uživati sa istoimenog vidikovca u selu Ključ.
Utvrda Gradina nalazi se u gradu Drnišu, na uzvisini od 344 m nadmorske visine, iznad kanjona rijeke Čikole. Izgrađena na lokaciji od strateškog značaja, nudi prekrasan vidik na grad Drniš i planinu Prominu, koji se dalje širi na Petrovo polje i vraća natrag u dubinu stjenovitog kanjona Čikole. Pretpostavlja se da je bila dijelom sustava utvrda u vlasništvu velikaške obitelji Nelipić. Tijekom vladavine Otomanskog carstva Gradina je bila nadograđena za obrambene svrhe. Dolaskom Mlečana, krajem 17. stoljeća, naređeno je njeno rušenje. Međutim, uskoro je obnovljena zbog prijetnje od provala Turaka, prisutne sve do 1715. god. U 19. stoljeću tvrđava je izgubila svaku funkciju i postala izvorom građevinskog materijala za rastući grad Drniš. Danas vidljivi ostaci na južnoj strani dio su srednjovjekovne utvrde, dok je središnja kula i sjeveroistočni obrambeni zid iz razdoblja osmanske vladavine. Gradina je registrirana kao spomenik kulture.
Tvrđava Ključica najveća je i najočuvanija srednjovjekovna utvrda na drniškom području i zaštićena je kao spomenik kulture. Izgradila ju je obitelj Nelipić u 14. st. Nalazi se na desnoj obali kanjona rijeke Čikole, u blizini sela Ključ na Miljevačkom platou. Podignuta je kako bi omogućila kontrolu mletačke trgovačke rute iz grada Šibenika prema zaleđu i Bosni. Preko rijeke Čikole, čije je povijesno ime u ovom periodu bilo Poljščica, prelazilo se mostom, što je obitelj Nelipić naplaćivala. Upravo ova naplata nije odgovarala Šibeniku, koji je u sukobu osvojio Ključicu i zapalio je. Nakon niza nastavljenih sukoba, obitelj Nelipić dala je pristanak 1343. god. na rušenje utvrde. Planirano rušenje ipak se nije dogodilo, a Nelipići su izgradili i nekoliko novih manjih utvrda. Vremenom se moć obitelji smanjila, a Mlečani 1450. god. nude 1000 dukata za rušenje utvrde ili 200 dukata za preuzimanje kontrole nad njom. Međutim, ovi sukobi gube na značaju dolaskom Turaka koji su kontrolirali Ključicu od 1546. do 1648. god. Nakon toga utvrda je napuštena.
Ostaci utvrde Kamičak nalaze se na lijevoj obali rijeke Krke, uz pješačku stazu od Visovačkog jezera prema Roškom slapu. Iako je danas jako devastirana, sa malo sačuvanih ostataka, prema opisima iz 19. st. izgledala je poput „orlovog gnijezda“. Ujedno, ona je mjesto odakle potječu Nelipići, nasljednici obitelji Svačić. Ljudi ovu utvrdu često zovu i „Utješinovića grad“ jer je u 15. st. ova obitelj vladala Kamičkom. Utvrda Kamičak porušena je 1522. god. od Turaka.
